Danas glazbenici moraju biti i poduzetnici, ekonomisti, manageri, računovođe… – ali ljubavi prema glazbi je najjača

Svestranost, angažiranost i poduzetnost Marije Anđele Biondić (25) vezana je u prvom redu uz glazbu, ali svi koji je poznaju, svjedoče djelima njezine kreativnost i izvan onoga čime se primarno bavi. Jer kako sama ističe – ako ne djeluje, onda nazaduje – a ići unatrag nije opcija…

Danas je druga godina studija dirigiranja pri Glazbenoj akademiji (koji traje pet godina), a prije toga je uspješno diplomirala na glazbenoj pedagogiji. Unatrag dvije godine volonterski je angažirana kao voditeljica projekata pri Euterpi, glazbeno – umjetničkoj organizaciji, sasvim razumljivo – najviše usmjerene u svom djelovanju u području glazbe. (naziv Euterpa nastao je prema jednoj od devet Muza, koja je zaštitnica glazbe, a obično je prikazivana s flautom).

Uz nju je Ivan Šimatović (27) profesor je gitare s diplomom Glazbene Akademije iz Zagreba, umjetnički voditelj ove glazbene inicijative uz koju su još dva člana (Kristina Hrenek i Mateo Bošnjaković) i s kojima se zajednički radi na vrlo ambicioznom, ali ostvarivom cilju.

Naše djelovanje umjereno je na želju promijeniti pristup glazbi – govorim najviše o klasičnoj takozvanoj “ozbiljnoj” glazbi jer se njom najviše bavimo, imao želju promijeniti način na koji se glazba doživljava, kako se na nju reagira u Hrvatskoj te kako se prezentira u društvu, te promijeniti angažman i “manjak sluha” za glazbu – ukratko pojašnjava voditelj Euterpe.

A sve je krenulo u doba korone kada je Marija Anđela Biondić s kolegicom pokrenuli radionice pod nazivom “Tko to tamo svira” za djecu školskog uzrasta, za koje je vladao veliki interes. Sve je to dalo poticaja svestranoj Mariji Anđeli Biondić da nastavi dalje s akcijama u pravcu promocije klasične glazbe kroz njezino djelovanje, ali i kreiranje projekata za ljude koji dijele njezin glazbeni svjetonazor.

A da bi to mogli dići na viši nivo – osnovali smo glazbeno umjetničku organizaciju Euterpa, u kojoj svatko od nas daje, potiče i realizira ideje u pravcu klasične glazbe i našeg zajedničkog djelovanja na njezinoj popularizaciji – jasna je voditeljica projekata koja je ujedno trenutačno jedna od ukupno dvije studentice dirigiranja pri Glazbenoj Akademiji u Zagrebu.

Kako ističe glazbu je oduvijek voljela, te je u osnovnoj školi pohađala violinu.

No nisam se vidjela u tome, ali me je jednog dana mama odvela u kazalište i tamo sam vidjela maestru Nadu Matošević kako dirigira. Ja sam tada rekla mami kako ću to biti – a ona se mislila da se zezam. Posebice jer se nitko u mojoj obitelji ne bavi glazbom. No, ja nisam odustala od svog sna. Prvo sam diplomirala glazbenu pedagogiju, a kad sam to riješila – evo me sada u statusu studentice na drugoj godini dirigiranja i uz mene je još jedna kolegica – približava Marija Anđela Biondić, rijetka žena u ovoj “branši” ne samo u Hrvatskoj nego i jugoistočnoj Europi.

Osjeća da je dirigiranje “muška branša” i da je često ne “doživljavaju zbog njezinog izbora….

U inozemstvu je došlo do trenda da su ženske dirigentice poznate i tražene, pa dobivaju neke šanse i prilike. No, u Hrvatskoj je to sporo i osjeti se razlika da postoje muški i ženski dirigenti. Profesori nam pružaju potporu, ali se osjeti da nemamo “mušku energiju” – jer je žensko dirigiranje nježnije, jer smo takve i po prirodi. Ali to ne znači da će naša izvedba biti lošija – ocjenjuje Marija Anđela Biondić vraćajući fokus na ono čime se primarno bavi, a to je odgoj u pravcu razvoja ljubavi za klasičnu glazbu.

Ističe da je današnji odgoj djece i mladih u pravcu glazbe (ali i inače) opterećen lošim fokusom. Djeca su usmjerena na mobitele, tablete, računala i jako malo toga ih zanima izvan ovih tehnoloških sfera – uočavaju glazbeni stručnjaci iz Euterpe.

Uočili smo da djeci manjka i koncentracije, često i volje za glazbene sadržaje…A u školskom sadržaju predviđeno je čak i slušanje simfonija koje traju na primjer i do 45 minuta (a neke i dulje…) što je onda djeci naporno već u početku. Stoga je bilo nužno promijeniti pristup. I za djecu i za glazbu koju volimo. Kroz naše radionice na kreativni način smo “obrađivali” instrumente – ne samo kroz klasičnu glazbu, nego i ostale vidove glazbe. U prvom redu kroz drugačiji pristup i način djelovanja prema djeci – upozorava Marija Anđela Biondić, dok Ivan Šimatović dodaje kako je upravo taj pristup ključan da bi se voljela glazba.

Ja njegujem individualni pristup prema djeci i usvajanju glazbe, jer uvijek radim jedan na jedan i to je definitivno nešto što daje rezultate. Nastojim slušati afinitete djece vezane uz glazbu, vidjeti što djeca vole, poput obrade popularne glazbe, obrade filmske glazbe. Mi krenemo s klasičnom glazbom, ali razvijamo njihove afinitete kako djeca žele i u pravcu u kojemu djeca želje – naglašava ovaj glazbeni stručnjak.

Uz glazbene radionice za djecu, radi se na još nekoliko projekata, poput promocije gitarističkog ansambla Trio Kasion, zastupa se i Zagrebački tamburaški kvartet, kao i Antonija Ćorka, koji svira ambijentalnu glazbu, kao i zbor Euterpa, te zajedno osmišljavamo glazbene sadržaje i nastupe.

Trenutačno pripremamo jedan zanimljiv festival koji će biti 19. 07. u sklopu kampa na Plitvičkim jezerima, te suradnji s njegovim vlasnikom Ilijom Crnjakom, s tri koncerta klasične glazbe, uz obrade popularne i filmske glazbe. Tu je i mini turneja koja je odrađena s glazbenim triom od Koprivnice do Grubišnog Polja – najavio je gitarist Ivan Šimatović.

A Marija Anđela Biondić dodaje kako svojoj volonterskoj ljubavi prema projektima u glazbi koji se očituju i u angažmanu zbora Euterpa kojega vodi, svakako želi objediniti u jednu aktivnost sve svoje angažmane i strasti kao što su rad s djecom, dirigiranje, glazba, te management u glazbi…S razlogom vjeruje kako će jedan od projekata koje će organizirati biti festival koji će sve to objedini, te realizirati za publiku koja će to znati i cijeniti.

Većina ljudi ne poznaje klasičnu glazbu, nisu odgojeni za klasičnu glazbu. Ima dosta predrasuda, nazivaju je da je dosadna, da je za stare ljude i da to nitko ne sluša. Da je prošlo vrijeme takve glazbe, ali ja se ne slažem s tim stajalištima, jer postoji jako puno ljubavi prema klasičnoj glazbi samo to treba u ljudima probuditi. A moji profesori su jako lijepi posao napravili jer su je probudili kod mene iako moja obitelj nije bila ta koja je slušala klasičnu glazbu – prisjeća se Marija Anđela Biondić, dok se Ivan Šimatović također vraća u svoje početke kada su njegovi roditelji “htjeli da se dijete nečim bavi” i tako je završio u glazbi.

Uvijek sam imao profesore koji su njegovali moju ljubav prema glazbi, ne samo čistim znanjem nego svojim pristupom i načinom kojim su utjecali na mene i moju želju baviti se glazbom – dodaje ovaj glazbenik.

Činjenica jeste i da mnogi klasičnu glazbu promatraju kao nešto što ne samo nema smisla, nego je i neisplativo i financijski neodrživo.

Ima smisla baviti se glazbom, osobno se angažirati, ali ako govorimo o karijeri, ako mislite da će nešto s neba pasti – neće. No tako je u svim djelatnostima, ne samo u glazbi. Moj tata se jako protivio da budem klasični glazbenik, želio je da budem stomatolog, jer će mi biti život jednostavniji i lakši. No moja ljubav je bila jača – ima načina da se čovjek realizira i kroz glazbu. Ovisi samo o osobi koja će se angažirati i sama pronaći svoj put – nema posla koji se daruje na pladnju. Danas su glazbenici i ekonomisti i manageri i računovođe – a najviše svestrano angažirani – uz veliku ljubavi prema glazbi – ističe Marija Anđela Biondić.