Lika je danas najpoznatija, ne samo u Hrvatskoj nego i diljem svijeta po tri nacionalna parka – Plitvička jezera, Sjeverni Velebit te Paklenicu (dio koje zahvaća Ličko senjsku županiju); dakle osim zaštićenih prirodnih ljepota, ovaj dio hrvatske države diči se i njezinom očuvanosti, raznolikosti pa u jednom dijelu i izvornosti, jer se nigdje na svijetu ne zatiče upravo ono što može Lika pružiti.
Zna to dobro i liječnica Mirjana Vrkljan-Radošević (50) koja obožava svoj Gospić – „glavni grad Like:“ Putuje često radi usavršavanja u ginekološkom poslu, brojnih društvenih obaveza u privatnom životu, ali i zbog svoje obitelji – no uvijek se rado vraća kući. Iako Hrvatska bilježi egzodus medicinskog osoblja, liječnika poglavito, ona ne namjerava nikamo iz gospićke bolnice niti iz Gospića. Jer tu je njezin dom kako ističe, te tu kani i ostati.
Ja sam rođena Gospićanka. Studirala sam u Zagrebu gdje sam i diplomirala, radila u bolnici Sestara Milosrdnica i 2007. godine je ipak prevagnulo da sve napustim i vratim se u svoj rodni grad. Danas sam tu, zasnovala sam obitelj, a sada smatram da sam napravila jedan od najboljih odabira u životu – opisuje svoju zaljubljenost u kolijevku Like liječnica Vrkljan – Radošević, sretna što živi u malom, ali sigurnom, mirnom, prirodom okruženom gradu.
Slično razmišlja i liječnica Kristina Ilić (33) koja je nakon fakulteta u Rijeci posao dobila u gospićkoj bolnici. Vratila se kući i sada kao pedijatrica gradi svoj privatni i poslovni život u „srcu Like“, bez imalo žaljenja za eventualnim odlaskom u veću sredinu ili drugu državu kako većina njezini vršnjaka radi.
Sreća za Gospić je to što imamo bolnicu pa svi koji smo u medicinskoj struci imamo gdje raditi, ali najviše sam danas tu gdje jesam jer je u Gospiću sva moja obitelj. Imala sam osjećaj i ako odem nekamo drugdje da će me život često vraćati u Gospić, pa sam odvagnula da mi je praktičnije skrasiti se u Gospiću. Sve su mi opcije otvorene, ali za sada mi se sviđa Gospić za život – ističe Kristina Ilić.
Uočava poput mnogih njezinih sugrađana da je Gospić poprilično miran i siguran grad, posebice u odnosu na neke ostale sredine diljem Europske Unije, čime svakako donosi prednost za obiteljski život, a posebice za odgoj djece.
Gospić je odlično prometno povezan sa svim većim gradovima kako u Hrvatskoj, tako i izvan nje, a u našem međudržavnom susjedstvu posebice. Sve što čovjeku treba, napose čak i uživanje u moru, sve je to na 40-tak kilometara od Gospića. A tu nam je i Zadar jako blizu, preko Zadra pomorske veze s Italijom, zračne veze s cijelim svijetom, dakle imamo puno toga – precizna je Kristina Ilić ističući kako se u njezinom gradu sjedinjuju i sve klime Hrvatske, ali i sva ljepota prirode ovog dijela Europe.
Moja djeca koja su 16. i 15. godina također vole Gospić bez obzira što možda za mlade nema toliko puno pružiti. Ljepše je kod kuće, a na koncu cijela Hrvaska ima obilje mogućnosti, Gospić to pruža u malom, imamo blizinu mora, imamo planine, prirodu – potvrđuje i liječnica Mirjana Vrkljan – Radošević. naglašavajući kako je najveći problem ovog dijela Like sve manje i manje stanovnika, posebice onih koji se bave poduzetništvom jer je teško radti, smatra, ako nema kupaca.
U samom gradu Gospiću život je sveden, uglavnom, na zaposlenike koji primaju plaću iz državnog ili lokalnog proračuna. Okolica Gospića obiluje s obiteljsko poljoprivrednim gospodrstvima – u prvom redu za proizvodnju i preradu kravljeg mlijeka, ali i buše – autohtonog ličkog goveda. OPG-ovi često uzgajaju i bobičasto voće, među kojima dominira aronija. Ima obilje ideja, samo da se ostane u Lici i preživi.
No, na žalost u Gospiću ljudi najviše žive od državnih institucija u kojima su zaposleni. Znači – županija, grad, sud, policija, bolnica…jer gospodarstvo nam je dosta bilo zamrlo posljednjih godina. Lagano se sve pokreće iznova, povlače se sredstva iz EU-a, ali još uvijek 80 posto zaposlenja vezano je uz državni ili lokalni proračun – uočava mlada liječnica Kristina Ilić.
Najveći problem ovog dijela Like sve manje i manje stanovnika, posebice onih koji se bave poduzetništvom jer je teško raditi, ističe, ako nema kupaca. Gospićani dakle najviše odlaze jer nema posla, a ono što je najgore to je da moraš biti politički podoban da bi dobio bilo kakvu šansu na tržištu rada. Još uvijek nakon toliko godina od samostalnosti Hrvatske ne gleda se koliko je netko sposoban, nego koliko je politički podoban, tko je u kojoj stranci. To je posebno pogubno u maloj zajednici kakva je Gospić, gdje se osjeti čim samo i jedan čovjek ode – upozorava liječnica Mirjana Vrkljan – Radošević.
U ovom vremenu post korone Lika je još više po svojoj ljepoti, ali i očuvanosti došla do izražaja, posebice zbog prirode i hrane koju nudi. Stoga je gospodarska aktivnost bazirala svoju ponudu najviše na turizam, ali i obiteljski smještaj, OPGove…sve s ciljem da se preživi i ostane u Lici.
Liku su inozemi gosti i turisti nekoć doživljavali kao proputovanje do mora i Dalmacije, ali danas stranci znaju dobro gdje stižu, gdje dolaze, što mogu vidjeti i doživjeti. Dolaze nam pripremljeni, znaju što žele vidjeti. Znaju za naše ljepote prirode, gastronomije, mogu reći da 90 posto naših turista danas čine stranci. Za domaće goste prije bi rekao da su na proputovanju, no nadam se da će se i to uskoro promijeniti – zaključuje Ivan Radošević (51) direktor Turističke zajednice Ličko senjske županije.