Pomalo divlji, robinzonski, očuvane prirode, predivnih plaža, nevjerojatno čistog mora, uz obilje mira i opuštene atmosfere, čak i za mnoge nedovoljno istražen i sakriven od najezde komercijalnog turizma – ove sezone kao nikada prije čini se da je Dugi otok mjesto na kojemu treba ljetovati.
A zašto i ne – posebice jer ovaj otok, dug nešto manje od 50 kilometara, nudi sve što turist može tražiti u današnja vremena. Nema strke, nema žurbe, nema ni interneta s vremena na vrijeme – ali zato spavate, jedete i uživate maksimalno. Jer ovdje kao da vrijeme teče sporije, smirenije i laganije, što je prava suprotnost kontinentu s kojega većina gostiju na Dugi otok dolazi.
A dolaze i svojim plovilima, kao nautički turisti. Zna to dobro Goran Jagić (65) iz mjesta Sali na južnom dijelu Dugog otoka (možda i najpoznatijeg mjesta ovog dijela Lijepe naše) koji već 40 godina bavi poduzetništvom.
Imam maslinik, držim životinje – kako mi kažemo blago, imam svoju farmu s kokošima, ovcama, svinjama. Imam konobu bar 40 tak godina – a radimo kao restoran nekih 20-tak godina. Radimo ovdje oko pola godine, a najviše gostiju nam dolazi s mora. Dakle nautičari – priča nam žitelj Dugog otoka Goran Jagić dok obilazi svoje „koke“ koje svakog dana daju svježa jaja. A vješti kuhar ih umuti na domaće – pravi se najčešće od njih fritaja, doda malo divljih šparoga ubranih u okolici konobe, sada restorana, te za čas evo gastro delicije za domaće i strane turiste koji rado zalaze k Goranu Jagiću.
Kao glavno jelo nudi se uglavnom riba kojom obiluje podmorje oko Dugog otoka. I to po principu – što se večer prije ulovi, to gosti jedu dan kasnije.
Imamo i janjetinu ispod peke kao i hobotnicu. Nekada netko poželi i dobar odrezak, nastojimo svima udovoljiti – ističe ovaj poduzetnik sretan što će mu dvojica sinova nastaviti ugostiteljsku tradiciju i neće trbuhom za kruhom s Dugog otoka. 12 osoba radi u sezoni u ovoj konobi i svi su vezani uz obitelj i obiteljski poslovni angažman. Naglašava da se i na ovaj „pustolovni način“ može živjeti, ali treba raditi, treba biti uporan i ne smije se na prvoj prepreci odustajati, bez obzira koliko je otočni život izazovan i težak.
A da je doista tako – vidi se na svakom koraku – nema vode, nema električne energije, sve je pomalo divlje i skromno. No, možda je tako i bolje, da nije sve komercijalizirano i urbanizirano – govori mladi kuhar Marko Birin (26) koji dolazi iz Zadra, ali „šolde“ zarađuje upravo na Dugom otoku.
Ne sumnjamo u sezonu, nautika je jaka na Jadranu, posebice su nautičari orijentirani na Dugi otok i vjerujem da će ih biti i ovog ljeta. Dolazili su i dok je bila korona, sada će ih posebice biti. Najviše nam dolazi Poljaka trenutačno, ima i Engleza, Talijana i Nijemaca. Očekujem da će biti dobra sezona – priča ovaj zaposleni kuhar dok čisti ribu zubatac i to od 6 kilograma za večeru svojih gostiju. Ne skriva da je planirao otići u inozemstvo raditi, ali ostat će ovu sezonu da bi vidio koliko će mu se isplatiti za buduću profesiju, ali i egzistenciju.
Nenad Čotrić (55) radi, a ponekad i živi na sasvim drugom kraju Dugog otoka, točnije u mjestu Božava. Obiteljsko gnijezdo svio je u Zadru uz suprugu te troje djece, no većinu svog radnog vijeka proveo je u otočnoj tvrtki Božava d.d. koja je usmjerena na hotelsko poslovanje, te je danas u većinskom vlasništvu investitora iz Slovačke. Izuzetno radišan, ali i samozatajan (u tolikoj mjeri da nije želio niti da ga fotografiramo nego je inzistirao da se fokusiramo na otok i hotel), pravo je osvježenje u „trulom kapitalizmu“ kakvog se često može zaticati na našoj obali (otoka ili kontinenta). Izuzetno stručan, srdačan, vrsan znalac svoje turističke struke (ali i ostalih), druželjubiv te prije svega veliki čovjek svojom dušom, svakoga će osvojiti već na prvu.
A na drugu – osvaja svojoj iskrenošću bez „dlake na jeziku“.
Na Dugom otoku sam cijeli niz godina, da ne kažem desetljeća. Tvrtka kojoj sam sada na čelu Božava d.d. postoji više od 50 godina. Prvi gosti koji su nam dolazili – bili su smješteni u kapacitete bez električne energije i bez hladnjaka. Otok nije imao tada električnu energiju, a voda se dopremala kao i danas – brodovima. Bio je to robinzonski turizam, koji je i do danas ostao živ na našem otoku. Nama se od tada do danas gosti redovito vraćaju. Imamo najmanje 60 posto gostiju koji se stalno vraćaju željnih mira, tišine i prije svega ugodnog odmora bez stresa u našim smještajnim kapacitetima – opisuje Nenad Čotrić, generalni direktor turističke grupacije Božava d.d.
I doista – Dugi otok prodaje sunce i more turistima na najbolji mogući način. Od 2003 godine uz slovački kapital.
Imam najbolje moguće šefove na svijetu – doista. Vlasnici Slovaci su zaljubljeni u ovaj dio Hrvatske, prepustili su nama Hrvatima da vodimo sve poslove, oni nam redovito dođu, ali nas doista i uvažavaju s našim djelima i aktivnostima. Nemamo niti jednog čak Slovaka zaposlenog. Ne mijenjamo puno djelatnika jer su oni koji nam dođu, uglavnom s otoka i stalno s nama – do odlaska u mirovinu – opisuje svoju radnu okolinu ovaj manager.
Dugi otok je otok starih žitelja – mladost odlazi, starost ostaje, ali teško tko osim turista ovaj otok intenzivno posjećuje. Divlji i pomalo nepristupačan, kao da je udaljio i aktualnu politiku od sebe, pa su ga zaboravili. Investicija nema (zadnje su bile prije najmanje 10 godina), tekuće vode nema (pitka voda dolazi brodovima vodonoscima), trajekata nema (nekoć je bilo pet linija koje su povezivale otok, a sada ih je tri) – to je zbilja otoka na kojemu žive i na kojemu se snalaze.
Bez obzira što su usta puna dobrobiti Dugog otoka naših političara, a bilo ih je ovdje od najviše do najniže razine, kada jednom dođu do Zagreba, kao da nas zaborave. Nema više spajanja zelene i plave Hrvatske, nema više dobrobiti otoka, sve se pred ulazom u Sabora zaboravi i kao da više ne postoji. A mi ostajemo ovdje na otoku i borimo se svaki dan za uspjeh i očuvanje onoga što imamo na otoku – priča generalni direktor razočaran što uz ovoliku ljepotu koju ima otok, dolaze toliki problemi, a najveći od njih je zaborav onih koji su na vlasti, jer, kako ističe, kada jednom osvoje vlast svih obećanja danih otočanima više se ne sjećaju.
Na Dugom otoku ima šest – sedam većih mjesta, zadnji je, reklo bi se izvorno „divlji otok“ – očuvan od dodira urbanizacije, apartmanizacije, betonizacije…Toliko očuvan da su ga gotovo svi zaboravili, posebice oni koji se busaju u prsa očuvanja života na otocima.